bok. u vezi sam 2 godine. bilo nam je divno, super dok njezina mama nije ponovno obolila tesko. tada je ona otisla kod mame zivjeti( do onda smo zajedno zivjeli i iz razlicitih smo gradova) i 5 mjeseci smo bili vise odvojeni nego zajedno. nju je u isto vrijeme ocito prolazila i zaljubljenost i sve vise se dvoumila da li da ostanemo zajedno. u takvoj situaciji i ja sam radio neke krive poteze ali sam se ispricao ako bi i pogrijesio. samo par dana prije nego sam trebao doci kod nje i ostati par mjeseci ona je prekinula. osjecao sam da me jos voli i da to nije dobra odluka da bi mjesec dana nakon tog prekida ipak se dogovorili da dodjem pa da probamo. e sad, ono sta nisam spomenuo je da u tih zadnjih par mjeseci osjetio sam veliku hladnocu i nedostatak ljubavi koji je na kraju i rezultirao prekidom. i iako bi trebao uskoro ici kod nje i dalje osjetim tu hladnocu. uvijek je opravdavam, tako i sad kao da je to radi situacije itd.. ali cinjenica je da osim tog dogovora da dodjem nije pokazala niti najmanji znak da me zeli gore, da me voli. imam osjecaj da zeli da dodjem samo zato da kasnije moze reci da nije odustala odmah vec da je probala ali uopce ne osjecam zelju da bude samnom. a ako ja slucajno pokazem da vise to necu trpit onda me uvijek nekako zadrzi jer me valjda niti ne zeli definitivno izgubit. neznam sta da radim? idem kod nje to je sigurno, ali koliko da cekam da vidim da li ta veza ima buducnosti? koliko vremena treba proci da mogu mirne duse reci da to nece biti bolje? jer znam da ce jedan kratki period trebat sada da se priviknemo na situaciju ali ako ne bude s njene strane ljubavi, dokad cekat? trudim se bit strpljiv jer znam da joj nije lako radi mame i to ju je malo zatvorilo i tesko mi je prekinut vezu definitivno s nekim s kim sam prakticki planirao obitelj ali kako znat kad se treba prestat borit? hvala
ocito sam se trebao predstavit kao zena i pisat kao zena da bi dobio neki odgovor/misljenje
hvala na savjetu =) nazalost ili mozda posle vidim da je na srecu nisam niti isao gore jer je ona opet pred sam moj dolazak se pocela dvoumit a kako ja vise isto ne mogu biti toliko razapet prekinuli smo. najgore od svega je da je volim a po svemu iako se to ne bi bas dalo zakljuciti znam da i ona jos ima osjecaja prema meni. neznam, ako je sudjeno ponovo cemo se spojit. jedino sta nikako necu nikad moci shvatit je kako netko moze odustat a da ni ne pokusa? ja nisam takav po prirodi i uvijek se borim pa mi to nije jasno a pogotovo kad se nema nista za izgubit. sad bi trebao uci dublje da objasnim zasto i kako ali nema smisla. jednostavno je odustala, ja sam se borio i barem sam s te strane miran, znam da sam dao sve od sebe. hvala na savjetu, lijep pozdrav
hvala na savjetima ali kao sta sam vec spomenuo prije ta veza je gotova. sva pitanja koja ste mi predlozili sam se i sam pitao i sve to stoji. mama joj je ovisna o njenoj pomoci jer nema nikoga vise tako da nije bila izlika ali nije niti vazno vise. jednostavno je daljina ucinila svoje sta u biti pokazuje da me nije niti voljela duboko jer ja sam bio spreman na sve i to sam rekao a i pokazao na nekim primjerima medjutim to joj ocito nije bilo dovoljno. ta situacija s mamom je ocito bila test nase ljubavi i ona je pala sta je meni naravno bilo tesko ali polako pocinjem uvidjat da je onda i bolje tako jer ocito tu nije bilo one prave ljubavi vec neke zaljubljenosti koja je izbljedila sa prestankom zajednickog zivota. hvala i sve najbolje..