mina (Gost):

ja mislim da to mozda nije zaljubljenost sto mi osjecamo, vec neki bijeg od stvarnosti. mislim da je sve samo iluzija. mi zelimo nesto sto ne mozemo imati i patimo za tim. kad bismo to dobile, nakon nekog vremena sve bi postalo normalno i ne bi bilo tih silnih osjecaja. i bilo bi problema, kao sa svakim. ovako.. mi vidimo samo ono sto zelimo vidjeti u toj osobi, izdvajamo samo ono poziotivno i naravno da ceznemo za tim. negdje sam procitala, ali ima mi smisla, da je nekad ljepse zeljeti nego ostvariti zelju, da je ostvarenje smrt zelje. pa eto...ja samo zelim...ali necu ostvariti.. i tako cu zeljeti i ceznuti i patiti...ali osjecat cu to.. osjecst cu NESTO!

Da steta sto se i muski ne ukljuce u raspravu, a znam da ih ima na ovim stranicama....i hvala vam sto me odgovarate, ali  osjetiti ponovno ono sve...leptirice,trnce ,njezan dodir,paznju ...je toliko divno i neopisivo , da srce ne prihvaca cinjenicu da se mozes osjecati jadno,ostavljeno i tupo - poslije kada sve prodje....znam sto me moze cekati,sto se moze desiti ali sad,ovaj trenutak, vrijedi patnje i bola...ne znam za vas ali ja sam sad u potpunom zanosu emocija koje su isplivale...a tako je i kod njega...oboje prozivljavamo nesto sto ne zelimo, i znamo da nije dobro, ali se svega ovoga ne bi niti odrekli....i stalno me upozorava na prisebnost i obaveze u braku, da ih se drzim da se ne sazna, da suprug ne primjeti promjene, a hvala bogu sto je drven tako da za sada nista niti ne primjecuje :))))

mina (Gost):

ja sam odlucila da necu ostvariti svoju zelju, ne samo zato da ne povrijedim supruga, nego i zato sto znam da kas bismo zapocelu neku takvu vezu, morali bismo je kad tad i zavrsiti, mozda bi se nesto lose dogodilo, mozda bi netko od nas htio prestati... ne znam... ne bi sigurno trajalo vjecno. a meni je previse stalo do te osobe da bih ga izgubila i zato sam pustila da ostane na ovome, jer ne zelim pokvariti te osjecaje u kojima uzivam i koji toliko bole...kakvu god da ljubav osjecam, puno mi je vise stalo do njega kao do osobe i prijatelja, nego da podlegnem tjelesnoj vezi i nakon nekog vremena sve to izgubim. dovoljno mi je da znam da je blizu, da ga vidim nekad, cujem... mi vise ni ne pricamo o tome uopce..i ne moramo pricati o tome..bitno mi je da pricamo, o bilo cemu.

mina (Gost):

ja mislim da to mozda nije zaljubljenost sto mi osjecamo, vec neki bijeg od stvarnosti. mislim da je sve samo iluzija. mi zelimo nesto sto ne mozemo imati i patimo za tim. kad bismo to dobile, nakon nekog vremena sve bi postalo normalno i ne bi bilo tih silnih osjecaja. i bilo bi problema, kao sa svakim. ovako.. mi vidimo samo ono sto zelimo vidjeti u toj osobi, izdvajamo samo ono poziotivno i naravno da ceznemo za tim. negdje sam procitala, ali ima mi smisla, da je nekad ljepse zeljeti nego ostvariti zelju, da je ostvarenje smrt zelje. pa eto...ja samo zelim...ali necu ostvariti.. i tako cu zeljeti i ceznuti i patiti...ali osjecat cu to.. osjecst cu NESTO!

ja znam što osjećam i to se zove ljubav. nemogu sa sigurnošću reči što bi bilo kad bi se ta ljubav realizirala u pravom smislu riječi i kad bi bili i službeno par koji dijeli dom i svakodnevicu al mogu naslutiti. igrom slučaja smo proveli mjesec dana pod zajedničkim krovom i odlično smo funkcionirali. mjesec dana i 10 godina nisu isto, znam. al ipak...

opcinjena (Gost):

Majo mislim da imamo svi jednog takvog iz mladosti... ja čak iskreno vjerujem, ne ja ZNAM, da ću jednom proživjeti to što ti proživljavaš. Jer svi drugi, čak i moj suprug, nikad nisu u meni probudili toliko iskrenu, nježnu, nevinu, dječju, a opet strastvenu i neutaživu ljubav kao on... A znam da se on nije oženio zbog ljubavi. Ja možda jesam, ali kažem - ne tako jake ljubavi. I uvijek smo bili tu negdje blizu jedan drugoga, ali nikad zajedno. I uvijek smo se voljeli i čekali naš trenutak, da odrastemo, da budemo zreli i sigurni da možemo biti više od prijatelja.... I onda je ona ostala u drugom stanju. Ja sam ga preboljela. Ali nikad zaboravila. Ovaj sad mu je dosta sličan, tek kasnije sam našla puno zajedničkog, dugo nisam shvatila... Izluđuje me pogledom, obećanjima koja ponekad ne ispuni zbog obaveza sa obitelji... pa me pali, pa me gasi... Mah... kako sam bila prije oko 2 mj sad sam sjajno. PReboljevam... :)

Iris i slične...Živjela sam 17 god u braku, gdje je moja obitelj,moj suprug,moj dom mi bio centar svijeta. Nikada pogledala drugoga niti mi padalo napamet, niti ikad davala povoda za takvo nešto. I Svi ali baš SVI me takvom smatraju strogo moralnom, vjernom suprugom . U moj zivot se pojavio jedan potpuni stranac, kojeg nisam niti poznavala niti ikad vidjela..Kroz bezazleno i prijateljsko ćaskanje preko chata, otkriješ da taj netko te toliko zanima,imate iste poglede na svijet isto razmišljate i jako,jako svega toga zajedničkog.. Kroz te razgovore javila se želja za upoznavanjem opet prijateljska čista znatiželja, tipa-tko je to toliko ti sličan??? a da se niste prije sreli: iako saznaš da potičeš iz istog kraja,da imate zajedničke prijatelje,da ste bili na istim mjestima, a u biti se mimoilazili i sad onako iz verda neba, nešto vas spoji!!! Vrlo intrigantno !!! Nakon susreta i razgovora..shvatiš prvo on, pa onda i ti da ste sa nekim razlogom baš sad se morali naći...bilo da si budete podrška za dalje,bilo da se zbližite, u biti neki razlog postoji. (jer i on kao i ja ovakvo nešto nam se prvi *** dešava-on cijeli život vjeran ženi i obitelji isto kao i ja )..ne znam koji  razlog , to će se tek vidjeti i razviti i ja čekam....Uživam u razgovorima, i povremenim susretima, živim za njih,...Znam da ne bi smjela zbog obitelji i supruga, znam da je to kako got vi priznale ili ne jednaka prevara, ako ne i gora nego da smo se posexali ...ovo je mnogo gore,više i jače...ova emotivna privrženost nego fizička...iris ,majo i sve ostale, priznajte sebi da je ova prevara puno gora...jer srce boli, i duša izgara...ne zbog sex-a već zbog ljubavi.....

Majo, ja te razumijem, jer sam u istoj situaciji kao ti..Sve imam u braku , samo fali emocija :( .One male sitne, i tako isto razmišljam kao i ti...svu sam sebe dala u odgoj djece, muza da ga bodrim u njegovoj karijeri koja je nezasita...bila mu oslonac u svemu, a sad djeca narasla, muz u svom okruzenju okupiran sobom i svom uspjehu, a ja ostala sama...Onda sam rekla DOSTA!! Sad mislim na sebe i svoja zadovoljstva;putovanja,druzenje sa prijateljima, nekim hobijem i sl...Ovo je doslo spontano, nisam ga trazila niti on mene - nasli se i DIVNO MI JE !! Osjećam se živom :))) I ne tražim ništa više od ovoga što imam , zadovoljna sa tim što jeste, a bože moj ako se desi još nešto, tj, ako budem htjela tj,htjeli oboje zašto ne??? Kapa sa glave mi neće spasti, jer već sad i ovo smatram prevarom, a ona druga je samo kao šlag na torti :)))

maja (Gost):

Doma vide promjenu na bolje, pozitivna sam, puna energije , zadovoljnija . Lakše se nosim sa svakodnevicom........ Zahvalna sam Bogu što mi je dao priliku da se ponovno osjetim voljenom.

Upravo se to i meni dešava.......ukućani sretni, jer sam ja sretna-i valjda tu pozitivnu energiju prenosim na svoj dom ,djecu,muža...I hvala mom "prijatelju" na tom osjecaju :)

cecill (Gost):

maja (Gost):

Doma vide promjenu na bolje, pozitivna sam, puna energije , zadovoljnija . Lakše se nosim sa svakodnevicom........ Zahvalna sam Bogu što mi je dao priliku da se ponovno osjetim voljenom.

 

Upravo se to i meni dešava.......ukućani sretni, jer sam ja sretna-i valjda tu pozitivnu energiju prenosim na svoj dom ,djecu,muža...I hvala mom "prijatelju" na tom osjecaju :)

to je prva faza. ne traje vječno. u idućoj fazi stvari krenu nizbrdo. valjda nećete doć u tu fazu...

miffy (Gost):

 

 to je prva faza. ne traje vječno. u idućoj fazi stvari krenu nizbrdo. valjda nećete doć u tu fazu...

Hahahaha, hvala na upozorenju, odlična si miffy :) , svidjas mi se jako :)))

Znam ja sto misli miffy...misli kako zivjeti i spavati sa muzem, ako dodje do sex-a sa drugim...kazu strasan je to osjećaj...ovamo znaš da bi trebala, a muža pocnes izbjegavati, jer više ne želiš sex sa njim, već samo sa onim drugim....o tome ona piše...a kad se zazna, e to je treca faza :)))  Počne ti se muž ne gaditi već jednostavno ti se s njimto više ne radi...gadiš se sama sebi, zbog toga...mislim a sam to tako razumijela iz njihovih riječi ...

maja (Gost):

Misliš, miffy, što ako se sazna ?---------------------------- Srce ima svoje razloge koje pamet ne razumije.-------------------------------- Pričali smo i o tome. Potegnuo je pitanje: hoćemo se rastat ? Za sad još ne, ali nikad se ne zna..... Tko zna kako bi regirali naši partneri i okolina..... ne, nije mi smiješna pomisao na posljedice. Ja volim svoju djecu i svog muža volim, ali na jedan drugi način......... i kao što rekoh, srce ima svoje razloge ..... zar se boriti protiv njega ..........

nije nužno da se sazna. recimo, ja sam prvih 6 mjeseci bila euforična i dobro raspoložena, doma je sex procvjetao.

a onda mi se dotični neprimjetno uvukao pod kožu kao droga i počeo mi je faliti kad se nebi vidli par dan. tada postaneš nervozna, počinje ti smetati kad ti kaže da nemože zbog žene. pokušavaš bit razumna al srce divlja. sve više ga smatraš svojim iako to nije. znaš što smiješ očekivati a što ne al srce ne sluša. nakon godinu dana takve veze sam shvatila da bi pored tog muškarca htjela živjeti. i da bi otišla od muža da nema djece. u tom trenu ode sve nizbrdo....iako muž ni dan danas nezna da imam ljubavnika. sve se da sakriti ako imaš mogućnosti i ako jako paziš....

i nemora svima biti isto, ja samo pričam o svom iskustvu. kad ti se desi neko ko ti odgovara u svakom smislu i kad te zavoli u mjeri u kojoj i ti njega zavoliš....

moglo je sve biti drugačije, mogla sam shvatiti da je blijeda kopija mog muža i da mi je dosta igranja. mogao me je ne zavoljeti pa bi se i ja valjda ohladila. mogao je između mene i žene izabrati ženu. moglo je moglo, al eto, nije....

Hahaha, Majo nasmijala si me od srca...svaka cast...tako treba razmišljati....jako se dobro dopunjuju njih dvojica(što ima jedan mena drugi i obrnutu), a zajedno me potpuno ispunjuju i dobijam ono sto mi treba.... od dvojice imam jednog savršenog :))))

cecill (Gost):

Hahaha, Majo nasmijala si me od srca...svaka cast...tako treba razmišljati....jako se dobro dopunjuju njih dvojica(što ima jedan mena drugi i obrnutu), a zajedno me potpuno ispunjuju i dobijam ono sto mi treba.... od dvojice imam jednog savršenog :))))

mina (Gost):

cecill (Gost):

Bi li nam bilo smijesno da i oni tako traze "nadopunu" za nas, ili bi nas to povrijedilo, ili bismo ih razumijele mozda?? ja u biti ne trazim "nadopunu", jedan nema veze s drugim, ne krivim muza sto mi se ovo dogodilo jer zaista nije on kriv, jednostavno je iz prijateljstva nastalo nesto vise i tu nema nikakvih utjecaja sa strane

Pa naravno da smo im nadopuna , hrana,ili sl!!!!...Zar mislis da oni imaju sve idealno u svojim brakovima - još gore ako nisu u braku...pitajte se zasto nisu - opet nesto ne stima? Da im je tako sigurno nas ne bi potrazili, sjetili se nas ili kao slučajno se sreli..Sve to stoji, ali da im je u braku sve ok, pozdravili bi te ili mene i otišao svojim putem. No kako su oni nas zaintrigirali, tako smo i mi njih. Svako ima svoj razlog zasto je sa nekim drugim stupio u jednu takvu vezu...ali sve imamo isti start-nezadovoljstvo ili ono nesto sto nam nedostaje,sto svaki brak izgubi. Pa zar misliš da tvoj dragi muz da dodje u slicnu situaciju nebi isto napravio to sto si ti, zar i njima,ne fali ono nešto-naravno da fali, samo sto mi priznajemo, a oni sute i rade...

Draga razumijem ja tebe. I mislila sam na obojicu i na muza i na "prijatelja". I ako se dobro izanaliziras, ako dobro sve sagledas..(sad cu govoriti u prvom rodu) koliko sam ja nezadovoljna brakom, sobom,cinjenicom da sam se koliko toliko prepustila tom nekom monotonom tijeku braka, toliko je i moj muz tj svi muzevi takodjer. Nitko nista ne pokusava da promjeni, vec dani idu kako idu. Ja sam utjehu,osjećaj zivosti našla u novom prijatelju, jer mi on to i jeste-igrom slučaja javile su se jake emocije sa obje strane...

E, sad...to isto se moglo desiti mome suprugu i kad bi znala, krivica je obostrana i moja koliko i njegova.Jer nismo niti radimo na poboljšanju naših odnosa (one trenutke kad smo sami, da pričamo,setamo,posvecujemo samo nama..a ne lezanjem,druzenjem sa prijateljima,gledanjem TV i pricanjem o djeci -ovo svi radimo!!!). Znaci postavila sam  se u situaciju da to sto ja sad radim, kako bi reagirala da se on zaljubio,da se njemu ovo desilo. I vjerujte mi..razumila bi , zato sto znam kako se ja osjecam...sigurno se i on-samo sto nece javno da prizna.Pokušavala sam razgovarati o nasem odnosu , shacao me i razumio,složio se da bi trebali se vise posvetiti jedno drugome..i sve ostalo na riječima...zato ne osjećam krivicu, niti za sebe niti za njega. Jos uvijek ga neizmjerno volim i poštujem ali ovo sto mi se desilo, nisam htjela niti planirala- desilo se ..Ako sazna ovo sto vama govorim rekla bi i njemu, sigurno bi se onda trgao...ili otišao..ostaje da se vidi.

A sada o "prijatelju" - vjerujem koliko got me govorio da me neizmjerno cijeni,voli i poštuje, da me ne želi izgubiti, ..da kad bi njegova supruga saznala, da bi tog trena otčao glavom bez obzira njoj...A isto o njegovoj vjernosti prema supruzi moze meni pričati i ja se praviti kako je divan,  (i jeste meni divan) jer da je sve tako idealno kako on govori- pitam se sto onda radi samnom ???? To sam i njega pitala, - zato sto sam sve ono sto ona nije- ono trenutno,koliko moze biti jer ne zivimo zajedno. Sigurna sam da nije ni on nista bolji kao i svaki drugi kad si dugo u braku...primjer: znamo se dopisivati preko kompa ili moba posljepodne znaci dok sam i ja i on doma. Moj muz lezi i gleda TV, pitam sto radi ti supruga- on kaze ili lezi i gleda TV ili spava...znaci ista situacija kao i kad mene...On zeli razgovor kao i ja ali nema sa svojomdrugom polovicom :))) fali mu to nesto, sto fali i meni....Ona se ne sminka, ne dojeruje, pravi kucni tip - ja cista suprotnost, vrlo zaposlena, uvijek nasminkana,i dani su mi kratki da bi sve zavrsila i na poslu-radim dva posla prvatno i u firmi, nikad ne spavam,troje velike djece,kasni lijezem da bi sve stigla....Eto , totalna suprotnost njegovoj supruzi, i vjerojatno sam mu zato zanimljiva, kao sto je i on meni...

Ne lomim glavu,zasto ,kako i kad bi on....jer sve je moguce...ne znam da li bi mi oprostio muz-vjerojatno nebi..ali se ne bojim ni toga da sazna,da ode,da me ovaj ostavi zbog svoje zene...samo zelim da ovo SAD traje koliko traje, a sto ce se desiti ,da li ce se desiti i da li moj muz ovo isto radi,misli..ima nekoga...ne zelim sa time lomiti glavu...ali znam da bi ja mogla preci preko svega...zato sto sam navikla na njega,njegova vrline i mane,sto bez obzira ga volim...i sigurno bi mu sve oprostila....

Mozda ovo surovo zvuci kako sam napisala, ali je tako...Vjeruj mi imam dovoljno godina (45), nisam su udala odmah nakon fax-a...imam dosta nekog zivotnog iskustva, da smijem i dajem si za pravo da ovako razmisljam..Ne treba se bojati zivota,emocija,osjecaja i svega onoga sto te usrecuje-maknimo sad na stranu djecu kao najvecu radost ili brak koji je prvenstveno sigurnost..., zelim da zivim i da se osjecam zivom!!! Zelim da volim, zelim da budem sretna, jer kad sam sretna , tu srecu sirim na druge-to osjetim da tako djelujem..I zasto onda da se ustezem,plačem,žalim za necim sto sam mogla, a nisam...nemam jos puno vremena da nesto ucinim. I znam da mi je sad najbolji trenutak da nesto napravim, jos se duhom osjećam mladom, djecu sam podigla i napravila divne osobe od njih, vjeujem da bi me razumjela, jer ih ucim da zive!!! Ali oni ce otici od mene, ostacu  sama ,nezadovoljna stvarima koje nisam ucinila a mogala sam...i cijeli zivot cu patiti ...i tako patim , jer sam nezadovoljana postijecim...

Ne znam sto bi ti napravila niti ti zelim dati savjet. To moras sama rascistiti sa sobom...On slobodan ti u braku bez djece, zaljubljena u drugoga...Interesira me da li ste se poznavali i prije braka, kao prijatelja od tvoga tadasnjeg decka??? Da li je te kemije bilo i ranije, ili je to prijatelj kojeg si upoznala kad si se udala. To su dvije različite situacije i nacina na kojih se mogu riješiti, ali svakako se treba riješiti bar zato sto nemas djece, onda postane teze ,gore i kompliciranije...

Ja i moja prica smo drugo, ja sam bila  okrenuta zivotu u svojoj obitelji 16. god. Od prosle godine sam stavila crtu-stavila ukucane pred sebe od djece-koji su dovoljno stari da se prihvate malo obaveza i po kuci i muza od kojeg sam trazila malo zraka- da se izvucem iz kuce , sporeta, zadaca i ucenja...dok je on sav okupiran bio sve ove godine sobom, svojih hobijima, društvu ,ma prava "muškarčina"koji ni stol nece za sobom da obriše kad jede :)))...Ovo sto mi se desilo nije cudo, ali da sam trazila nisam...cak nisam ni mislila da se covjek opet u tim godinama moze zaljubiti ponovni, i osjecati opet da si nekome pozeljan :)))

Dok ti draga ti imas izbora...samo moras, sama sa sobom rascistiti...

mina (Gost):

a sta da napravis? sta da ja napravim? pa razumijem ja tebe, naravno. bolje razumijem tebe kad citam, nego sebe kad se analiziram. netko mi je jednom rekao da ljubav nikako ne moze biti grijeh, bez obzira između koga se rađa i u kojim okolnostima. zasto se onda tako lose osjecam zbog toga? ja ni nemam djece, i 5 godina sam u braku, ali svejedno osjecam kao da nemam izbora. i ne zelim birati, izabrala sam vec. a zasto se onda tako osjecam? ja se samo nadam, kao sto sam rekla , da ce ta zaljubljenost proci i da cemo naci nacina da budemo (ili ostanemo) prijatelji.. ali da mi fali, fali mi jako! lakse mi je, naravno, kad se cujemo ili vidimo. rekla sam da ga par mjeseci nisam vidjela iako stanuje u mojoj ulici, ali on nije htio dolaziti zbog situacije, i nezgodno je tako, ali dosao je sinoc. i bili smo svi troje zajedno. pricali smo sasvim normalno i nikakvih drama nije bilo među nama (pogleda, bedova i sl.). i bas mi je drago da sam ga vidjela, danas sam puno sretnija. a nocu igramo on line utrke i sretna sam jer sam i na taj nacin s njim. i eto... to je sve sto cu imati, ali i to me usrecuje.

miffy je nazočna!

miffy (Gost):

miffy je nazočna!

priska (Gost):

kako je teško biti iskren prema ljudima s kojima živiš a svoje licemjerje još pri tom smatrati kao dar za svoje najbliže!

cecil, samo pripazi malo što se tiče supruga, možda i jeste drven ali to ne znači da je slijep! ima milijardu kombinacija i razloga zašto se ponaša tako kako se ponaša, a ti ne moraš znati nijedan. iskreno, nekih savjeta nemam pošto je svaka situacija potpuno relativna i posebna, specifična sama za sebe tako da ti NITKO, ama baš nitko ne može dati odgovor što napraviti i što je ispravno. kako se kaže, do vrata te mogu dovesti ali sama moraš proći kroz njih.

Da nu !!! Vrlo zanimljivo ovo tvoje...znam da mi svi vi ne mozete pomoci, sve je na meni i mojoj odluci.....ali me zanima pred koja vrata bi me ti dovela ????

radoznala (Gost):

nije najgore što umireš od dosade, nego više se ne žuriš doma, tražiš toliko razloga da pobjegneš iz kuće, nevidiš ništa u budućnosti.

Drage moje,zašto ne nastavite  ove razgovore?Tema je odlična(tako se malo o njoj piše) i prvi put sam pročitala da neko iskreno govori o stvarima koje su normalne da se dogode u životu a recimo amoralne su.Gdje sam god pročitala savjet stručnjaka na ovu temu svi su dali isti odgovor a to je razgovor sa mužem i ponovno zbližavanje,kako vratiti nešto što je izgubljeno što oni misle da je to tako lako, ja neznam što bi moj muž mogao ponovo uraditi da vrati one osjećaje i strast o tome je trebao prije razmišljati.Zato mi je drago što sam naišla na vas i ja vas podržavam,zašto mi žene ne možemo malo za sebe nešto napravit da budemo sretne.Samo mi nije jasno čitajući ove vaše priče o o novim obostranim ljubavima, znači vi ste u braku i on takođe jednako rizikujete,on je zaljubljen i vi ste zaljubljeni prva faza euforija sve divno,druga faza već se ne javlja kao u početku vi čekate i opominje da vam muž ne primjeti itd... treću fazu niste opisale.Mene interesira u tome svemu zašto nije obrnuto,zašto je njima više stalo do njihovog braka nego nama ženama ili su veće kukavice ili ni ljubav doživljavaju površno,Što mislite o tome?

data64:

Mene interesira zašto su opet muškarci trezveniji u takvim situacijama i zašto su žene u većini slučajeva opet ostavljene i moraju da pate?

luna15:

naivna, potpuno ista priča kod mene, od početka do kraja kako si ti ispričala. Koliko traje to kod tebe?

miffy (Gost):

sven...ti si iznimka i dokaz da i muškarci mogu srcem uć u izvanbračnu vezu i da su spremni krenuti ponovo i ispočetka s drugom ženom. šteta pa ti se nije posrećilo....al takav kakav jesi sigurno ćeš nać novu ljubav